Sigurno i sretno dijete danas - sigurna osoba sutra

Sigurno i sretno dijete danas – sigurna osoba sutra

Sigurno i sretno dijete danas – nauči se “hendlati” sa mnom

 

Svaki roditelj želi da je njegovo dijete sigurno i sretno dijete. Pitanje je koji put u odgoju djece je pravi da se dođe do tog cilja.

Mnogi roditelji smatraju da se djeca trebaju što prije ‘očeličiti’, vjerujući da će tako postati jača i sigurnija u sebe. No, međutim dijete na taj način neće dobiti osjećaj sigurnosti. Nove spoznaje o djetetovim primarnim potrebama otvorile su prozor u jedan novi svijet, u onaj gdje je dijete u budućnosti sigurna osoba.

Današnji roditelji imaju ispravne namjere i ideje, ali im nedostaje jasnija vizija roditeljstva kakvo dijete očekuje i treba za svoj razvoj te da stekne osobine kakve roditelji žele.

Danas se dovoljno jasno uspjelo spoznati, kroz razvojnu psihologiju i neuroznanost, kakvo roditeljstvo treba biti da bi djeca u sebi osjećala mir, stabilnost i sigurnost kao normalno stanje, i lako se vraćati u to stanje, te da teže sretnim odnosima i budu u njima i grade uspješnu budućnost gdje se osjećaju ispunjeno i sigurno. Takav pristup će i samo roditeljstvo učiniti manje napornim, i poštedjeti i nas i dijete niza nepotrebnih bolnih i povrjeđujučih trenutaka.

Novije znanstvene spoznaje jasno ukazuju da je preduvjet za sazrijevanje osobnosti postojanje stanja duboke povezanosti s roditeljem.

Sigurnosti je jedna od primarnih potreba djeteta. Sigurnost nije isto što i bliskost i ne može biti nadomještena s njom. Djeca ne mogu sama sebe učiniti sigurnima, već duboko u sebi trebaju sigurnost osjetiti i upiti kroz iskustvo življenja u tom stanju. Dijeca trebaju biti bliska s roditeljima, ali se uz to osjećati i sigurno. Da je dijete – sigurno i sretno dijete – treba roditelja sigurnog u sebe.

sigurno i sretno dijete

 

  • Rani period

U stavu roditelja da treba djetetu pokazati da ga život neće uvijek maziti nedostaje znanje kako djetetov sustav funkcionira u ranom periodu prvih godina. Djeca u ranom periodu trebaju osjetiti sigurnost i živjeti u tom stanju kako bi se i kasnije osjećali sigurni i znali prepoznati taj osjećaj. U tom periodu dijete dobiva spoznaju o svijetu i stiče unutarnje podsvjesne stavove koje nosi, nesvjesno, kroz cijeli život.

U tom periodu dijete treba osjetiti osjećaj sigurnosti s roditeljima kako bi kasnije imalo vjeru u život, u sebe i u svijet. Da stekne osnovu povjerenja da će biti dobro čak i ako je sada loše. Takvo dijete sutra osjećaj sigurnosti nosi u sebi kao normalno stanje koje je teško uzdrmati i u koje se uvijek lako vraća.

Nesigurnost, kao realan sastavni dio života, djeca trebaju osjetiti što kasnije, barem kada prođe period razvoja kroz prve tri-četiri godine.

Naša uloga kao roditelja je na prvom mjestu da djetetu pružimo osjećaj sigurnosti, da  smo uvijek tu za njega kada nas treba.

Krećući od samog rođenja djeteta, plač je govor bebe koja nas treba, bilo da se radi o hranjenju, prematanju, utješivanju, maženju,…

Beba svojim plačem pokazuje svoje potrebe i namirenje tih potreba treba dobiti od roditelja koji na vrijeme i na pravilan način ispunjava te potrebe. Na taj način namirenjem koje joj dođe beba ima osjećaj da je svijet dobro mjestu za nju i da tu ima dovoljno onoga čega treba.

Ostavljanje bebe da plače ostavlja dalekosežne posljedice. Djeca s takvim iskustvom stvaraju osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja u roditelje. Poslušnost djeteta u kasnijoj dobi ovisi i ovom faktoru.

 

  • Kavog roditelja dijete treba?

Dijete treba roditelja koji je dovoljno jak, da se može nositi sa samim sobom i svojim emocijama, pa tako i sa samim djetetom i njegovim emocionalnim ispadima.

Stoga djeca često idu do krajnjih granica ispipavajući kakva će biti reakcija roditelja i je li dovoljno jak da se nosi s tim, što roditelji najčešće pogrešno shvaćaju. Ono što dijete želi je da mu dokažemo da se možemo nositi s njim i da smo dovoljno jaki da bi nam se moglo prepustiti.

Poruka koju šaljemo djetetu mora biti – mi te možemo „hendlati“. Što zapravo znači “nisi nam previše” i znamo što trebamo raditi i što je najbolje za tebe. Tek tada dijete može biti prepušteno i s povjerenjem opušteno u našem odnosu. Dijete se treba osjećati sigurno u odnosu s roditeljem i znati da se u svakom trenu može prepustiti.

Sve i kada dijete uđe u fazu “neću”, roditelji moraju ostati dosljedni sebi i biti u alfa poziciji ali i pustiti djetetu da pokaže svoju ljutnju a ne da ju potiskuje u sebi.

Kada dijete počne postavljati pitanja roditeljima hoće li uvijek biti tu za njega i slično, te počne pokazivati svoje strahove; roditelji trebaju govoriti djetetu da su uvijek tu za njega i da će sve biti u redu, koliko god je potrebno, kako bi se dijete osjećalo sigurno i usvojilo taj ojećaj. S vremenom, kako dijete raste, s djetetom se razgovara na malo drugačiji način, posebno kada su u pitanju teme vezane uz smrt.

sigurno i sretno dijete

Bit svega je da naučimo kako djetetu pružiti osjećaj sigurnosti, prepuštenosti, mira, slobode od zabrinutosti, straha i nesigurnosti jer na taj način dijete prirodno sazrijeva na svom emocionalnom planu.

 

Više o sličnim temama možete pročitati ovdje.

 

 

Napomena:

Ova internet stranica je nezavisni poslovni partner kompanije Forever Living Products.

Svi preporučeni proizvodi na ovoj stranici su sastavljeni na osnovu višegodišnjeg iskustva naših korisnika, te nisu zamjena za preporučenu medicinsku terapiju.

Spomenuti dodaci prehrani na ovoj internet stranici nisu nadomjestak ili zamjena uravnoteženoj prehrani.

 

Izvor Centar Prirodno roditeljstvo

Napišite odgovor

Nećemo objaviti vašu email adresu.